I tako se ja opet vraćam ovom tkz. dnevniku ne izrečenih misli i osjećaja. Svaki put kažem ovo je to, a onda mu se iznova vraćam natrag kao zagrljaju prošlosti... prošlost, sadašnjost, budućnost. Što li nas očekuje? Mrkla nada te tjera dalje dok prolaziš kroz mračne hodnike Pakla koji te drže svojim krakatim deformiranim rukama. Stišću te uz zidove ne želeći te pustiti jer duboko u duši si ti dio njega. Umno deformirani iscjedak vremena koji misli da pripada u bolje mjesto iako duboko u sebi zna da je zaglavio ovdje u iskrbanoj umjetnosti kaoticnog boga jer je crna ovca u propalom svijetu. Polako počneš shvaćat da nisi pokvaren, samo je tvoja osobnost i duša sjebana, razjebana i uništena. Crnilo te obuzme, zagrli i pjeva ti najljepše melodije koje ljudsko uho može čuti, njiše te kao djete dok ne zaspiš i ne pozustaneš u svojoj borbi protiv nje i počnješ se osjećati kao da si našao svoje mjesto u svemiru. Prekineš vjerovati u bajku i shvatiš ili se probudiš, okreneš se i vidiš da je sve prazno, nema tu bajke, nikada nije ni bila samo si bio slijep. Gledaš u to ništavilo čovječanstva osjećajući se kao zadnji preživjeli putnik na svemirskom brodu za Veneru. Kažu da su ljudi bez svrhe najbolji borci, daš im da okuse moć i postaju kao životinje. Zar nisu u pravu? Odbijaš se predat frustraciji jer znaš da je on tvoj najmračniji neprijatelj jer ne vidis ništa od nje, nikada ne kazeš niti vidiš išta bitno, sve je gorko i crno. Moj emocionalni spektar nije dovoljno širok da se probam spasiti ljubavlju za koju jednostavno nema mjesta u crnom čovjeku. Kada te ljudi siluju trošeći tvoju psihu, trgajući dio po dio držeći je kao smeće koje će baciti čim se istroši, boriš se u ovom svijetu koji je na rubu smrti ali zašto kada znaš da gubiš sve, ostavljajući za sobom krvave podsjetnike propasti i pitanja na koja nema odgovora.
Ja nastavljam sa pitanjima, opet i opet...
Hell is alone, the other figures in it
Merely projections.
T.S Elliot
Već 59 mjeseci i 5 dana ovaj blog podnosi moje izljeve nerazumnih osjećaja i bezveznih priča... svaka mu čast <3
